Simbolika dugodnevnice ili ljetnog solsticija

Ljetni solsticij ili dugodnevnica prirodna je pojava najduljeg dana i najkraće noći u godini, a događa se na prijelazu između 21. i 22. lipnja. Od najstarijih su dana ljudi taj dan obilježavali na poseban način – jer u suncu su vidjeli izvor života. Oko njega su se isplela poganska i kršćanska vjerovanja, legende i narodni običaji.

Sunce je oduvijek očaravalo ljude, a fascinira i danas, o čemu svjedoče priče i mitologije raznih naroda. U neznanju su sve što nisu znali opisati pripisivali nadnaravnim silama. Svjetlost i toplota znače preživljavanje, sreću, ljepotu. Stari Slaveni su također silama prirode pripisivali božanska obilježja, pa su imali svog Dažboga – boga Sunca kojem je prema mitologiji bog neba ustupio mjesto vrhovnog božanstva. Interesantna i bajkovita staroslavenska mitologija svoj je razvojni tijek prekinula s pojavom kršćanstva. Brojni običaji poganskih vremena naslijeđeni su, a mnogobožački i kršćanski dijelovi se međusobno isprepliću. To se događa i sa štovanjem sunca. Kršćani u Hrvatskoj imaju običaj paljenja Ivanjskih krijesova, a to svoj korijen ima u ritualima tijekom žetvi koji su prethodili kršćanstvu. Te su rituale povezali sa slavljenjem rođenja svetog Ivana Krstitelja. Oba običaja sadrže slične motive – vatru, ljubav, plodnost, cvijeće i vodu koja simbolizira pročišćenje.

Ljetni solsticij kao da stvara čaroliju, jer doista postoji neka privlačnost u iskonskom, fantastičnom, u unaprijed poznatim ceremonijama i predmetima koji ujedno privlače dobro i tjeraju zlo. Različite kulture i narodi imaju raznovrsne obrede vezane uz najdulji dan u godini, a zajedničko im je da su bili prisutni na svim kontinentima. Najzanimljivije priče govore o magičnim moćima prirode, o nadrealnom, daje se posebno značenje vatri zapaljenoj u najkraćoj noći, kupanju na izvoru prije izlaska sunca, kao i natočenoj vodi ili ubranim biljkama. Krijesovi štite od zlih duhova koji navraćaju među ljude u najkraćoj noći. Negdje se pale na uzvisinama i obalama kako bi bili vidljivi, a negdje i po poljima kako bi prizvali toplotu i time potaknuli zemlju da bolje rodi.